Već duže vreme
razmišljam šta bi trebalo napisati. Osećam moralnu obavezu kao znak
solidarnosti sa svojim nastradalim kolegama. I kao čovek, jer to je jedino
bitno. Možda već zamara čitati o tome, ali možda bi baš trebalo – možda bi baš
svaki novinar na svetu trebao napisati jedan ovakav članak, preplaviti
Internet, da i jednom za deset godina ovakvi naslovi iskaču sa svake stranice
pretraživača. Problem je možda u tome što se moj naslov ne uklapa u onu jednu
sentencu „Je suis Charlie“ koja je isplivala iz mora anonimnosti i urezala se u
sećanje svakog čoveka na zemlji, za vjek vjekova. Da, problem je u tome što bi
moj naslov bio duži, zasigurno duži od ovog članka.
Ono što se
desilo se ne može drugačije opisati do samo jednom rečju – UŽASNO. Ono što je
tome predhodilo, u najmanju ruku je oličenje kiča, šunda, neukusa,
netolerancije, verske i kulturne. Bar po meni. To nije novinarstvo koje ja
poštujem. Ali to je najmanje bitno. Ne ide se puškom na pero, niti nasiljem na
reč – u tome je poenta ovog bunta. Zato solidarnost. Zato su novinari na jednoj
strani, zato bi trebali i morali biti. Zato što se na ovo ne bi smelo ćutati i
prećutati. Zato što ovome ne smete tražiti opravdanje, niti jedno! Ne sme da
postoji opravdanje za one koji su u stanju da hladnokrvno i proračunato oduzmu
samo jedan ljudski život, a kamoli...
Koliko god da
je užasan i gnusan sam ovakav čin, posledice ovog dela, bojim se, biće još
strašnije. Počev od same Francuske, gde je ovakav čin najviše pomogao
Nacionalnom Frontu; preko jačanja islamofobije koja je zahvaljujući medijima
opšte prisutna, do samog pominjanja Kristalne noći u nekom jezivom modernom
krstaškom pohodu. Ovo će dati opravdanje mnogim zlodelima i zlotvorima koji će
sebe pravdati strahom od terorizma. Čak, gledajući sa strane verskog fanatizma
(ako je to zaista bilo u pitanju, ali to je opet neka druga priča u koju sada
ne bih ulazila, a to će, nadam se, vreme pokazati) – ovakav akt ne samo da nije
pomogao muslimanskom narodu, već je samo otvorio Pandorinu kutiju za islam u
Evropi. Domino-efekat je pokrenut. Jer sada između terorističkih akata od
strane islamskih fanatika i istovetnih odgovora od strane
islamofobista/fanatika – stradaće nedužan narod, onaj neradikalan, nesvrstan ni
u jednu od te dve struje.
I na samom
kraju se vraćam na početak i na sam naslov i moj sopstveni problem: „ Je suis
Charlie...“.
Pre neku
godinu novinske stupce je punio Brejvik, stalno čitamo o masakrima u školama,
nad decom, ženama, nevinim i nedužnim civilima, počev od Amerike pa šire. Ali,
nisu sva ta dela okarakterisana kao čin terorizma. Šta bi trebalo biti po veri
i nacionalnosti da bi bio terorista? A šta ne smeš biti da bi bio okarakterisan
kao žrtva terorizma? Šta je terorizam? Terorizam jeste nasilan čin izazvan da
stvori strah i nesigurnost civila, a izveden pod velom religijskih političkih i
ideoloških ciljeva. Šta onda nije terorizam?
Prema tome:
- JE
SUIS Charlie
- JE
SUIS ubijeni policajac na dužnosti
- JE
SUIS Marko Ivković
- JE
SUIS Milica Rakić
- JE
SUIS 16 novinara RTS koji su ubijeni na svom radnom mestu '99 (sećate li se?)
- JE
SUIS Srbija i narod Srbije tokom 1999.god
- JE
SUIS sve jedan nedužan Srbin i Albanac ubijen na Kosovu nakon 2000.god.
- JE
SUIS SFRJ
- JE
SUIS sve jedna beba, dete, dečak, devojčica, majka, sestra, žena, sin, otac i
brat koji su nedužni stradali na ovim prokletim prostorima u ovim prokletim
godinama; sve jedan Srbin, Hrvat i Bošnjak; sve jedan Pravoslavac, Katolik i
Musliman
- JE
SUIS sve jedan ne-komunista koji je stradao posle II svetskog rata
- JE
SUIS sve jedan borac koji je stradao boreći se protiv Hitlera
- JE
SUIS sve jedno nedužno dete, žena i čovek nastradalo usled terorističkog akta
- JE
SUIS Avganistan, Somalija, Nigerija, Pakistan, Meksiko, Sirija, Irak,
Centralno-afrička Republika, Sudan, Libija, Nikaragva, El Salvador, Kambodža,
Ruanda, Gvatemala, Venecuela, Haiti, Palestina, Izrael, Somalija, Iran, Kuvajt,
Gvineja, Kenija....
JE SUIS sve
jedan nedužan čovek koji se nađe sa one strane nišana, a terorista je – svako
ko se nađe sa one druge strane. Zato, svete, imaj iste aršine za sve. Imaj istu
kaznu, za svakoga ko je u stanju da povuče taj obarač, bez obzira na versku i
nacionalnu pripadnost. I imaj isto poštovanja za svaku nedužnu žrtvu na ovome
svetu, bez obzira na versku i nacionalnu pripadnost. Možda ćeš onda i početi
ličiti na svet.