AFERA PETOVALENTNA VAKCINA (između objektivnosti novinara i ozlojeđenosti roditelja)

Bura koja se podigla oko procesa imunizacije u Republici Srpskoj naglo je prošla. Propraćena bez puno medijske pažnje i prostora. Ostali su samo roditelji da se pitaju da li su dobro postupili. Na polju imunizacije na ovim prostorima dugo se ništa nije menjalo. Nakon toga je 2012. došlo do pomaka u vidu nove petovalentne vakcine, Pentaxima ili Infanrixa. Vakcina je uvrštena u Fond, i više nije bila rezervisana samo za one koji mogu da je priušte. Sem apoteka, koje su izgubile svoj profit jer su istu prodavale za 80 KM, svi su bili zadovoljni. Do juna prošle godine. Tada petovalentna vakcina odjednom nestaje. Iza toga se kriju tri neuspešna tendera koje je Ministarstvo zdravlja raspisalo. Postavlja se pitanje da li se zaista niko na njih nije javio, ili uslovi koje su nudili ponuđači (a koji važe za sve) nisu odgovarali Ministarstvu zdravlja RS. Bilo kako bilo, petovalentnih vakcina više nema. Negde u isto vreme, raspisuje se novi tender, ali ovaj put za trovalentne vakcine.
Negde između zvaničnih brojki, cena i cifara zaboravlja se na roditelje. Problem roditelja, ne bi smeo da bude taj što je Institut za javno zdravstvo RS zakazao sa tenderima za nabavku petovalentnih vakcina, niti što na vreme nije pokrenut tender za nabavku trovalentnih vakcina. Takvi tenderi i njihovi uslovi ne važe samo za RS, već za ceo svet. Problem roditelja ne bi smeo da bude taj vakum između nabavke vakcina u kome su ostavljena našu deca. U svetu gde roditelji odlučuju da li da vakcinišu svoje dete, danas i ovde - roditeljima je onemogućen bilo kakav izbor. Odjednom u jeku nestašice vakcina Ministarstvo Zdravlja RS se setilo da apoteke možda ne poštuju „hladan lanac“ i da nije bezbedno za decu da kupiti tu istu vakcinu u toj istoj apoteci koja se pre samo dve godine mogla kupiti. A kada su se snalažljivi roditelji dosetili da na ledu donesu vakcine iz susednih država (jer tamo je to dozvoljeno, valjda se samo kod nas ne poštuje taj „hladni lanac“) zabranjeno je svakom lekaru da dete vakciniše petovalentnom. Roditelji koji nisu bili spremni na kompromis, bili su prinuđeni da vode svoje dete van granica Republike. Snalazili su se do susednih nam zemalja, jer su im svi ostali izbori bili onemogućeni u njihovom gradu i državi.
Fond i Ministarstvo zdravlja RS su se oglasili da su našli adekvatnu zamenu – trovalentnu vakcinu. Međutim, tender za trovalentnu je raspisan u junu, i deca su ostavljena u vakumu bez vakcina. Ponovnim uvođenjem trovalentne vakcine Ministarstvo zdravlja RS nije ispoštovalo Pravilnik o imunizaciji, koji je donet pre samo dve godine gde su deci konačno omogućili da dobiju tehnološki savremenije vakcine. Niko ne poriče valjanost trovalentne vakcine. Činjenica da je prostor bivše Jugoslavije godinama odolevao epidemijama je dovoljan pokazatelj da su ove vakcine iz Torlaka dobre. Ali, ostaju roditelji koji ne žele da svoje dete revakcinišu trovalentnim, ako je dete već primilo jednu dozu petovalentne. Za njih, trovalentna vakcina nije adekvatna zamena za petovalentnu. Razlog zašto su se odlučili za nju jeste upravo taj jer smatraju da je ona daleko bolja od trovalentne: drastično su smanjena neželjena dejstva, smanjen broj uboda, u sebi nema aktivnih ćelija i reakcija je manje burna... Svako ima pravo na svoj izbor, i da obezbedi detetu ono što smatra najboljim za njega. Problem je kada mu je taj izbor onemogućen od strane države u kojoj živi.
Kao roditelja, ne znam da li više vređa činjenica da su zaposleni u Fondu za to vreme iznosili neistine kako petovalentna vakcina treba da stigne, a dobro su znali da tender nije prošao i da je tek u toku tender za trovalentnu. Ili objašnjenja takođe data u Fondu da „petovalentna se više ne proizvodi“. Ili možda to, što za razliku od susednih zemalja, Evrope, pa i celog sveta – samo Republika Srpska misli najbolje za svoju decu time što im onemogućava vakcinisanje petovalentnom, a primorava ih da se vrate na trovalentnu. To može samo služiti na čast, i njima i nama koji smo to dozvolili. Iz perspektive čoveka, ozlojeđena sam na neprofesionalnost, licemerje i laži koje su iznošene u toku celog vakuma sa vakcinama. Iz perspektive roditelja uopšte, užasava me pomisao da je napraviljen takav propust i to u prevenciji zdravlja dece, i to u procesu imunizacije koji je u odnosu na druge stavke Ministarstva zdrvstva RS tek mali procenat budžeta. I na kraju, iz perspektive roditelja moje dece, ogorčena sam što mi je na svakom koraku onemogućeno da pružim detetu imunizaciju koja je, smatram, za moje dete najbolja.
.
